Na jednom od najvećih foruma na svijetu, Quora.com, postavljeno je jedno jednostavno pitanje koje je iznedrilo inspirativne odgovore ljudi širom svijeta. Pitanje glasi: „Koja je najveća greška koju ste napravili u svojim tridesetim godinama, i šta ste naučili iz nje?“, a ovo su neki od odgovora:
Tim Romero
Preduzetnik
Ne znam da li je ovo odgovor koji je tražen, ali najveća greška koju sam ja napravio je moj bijes.
Dobar dio svog života proveo sam bjesneći na svoje šefove, kolege, političare, korisničke službe za podršku, djevojke koje su me ostavljale, svoje roditelje, ljude koji su me prevarili i iznevjerili.
Moj bijes nije bio iracionalan, i imao sam dobre razloge za njega. Čak i danas pobjesnim kada se prisjetim nekih situacija, ali taj moj bijes je bio samo traćenje vremena, i štetu je učinio meni, a ne onima prema kojima je bio usmjeren.
Nikad nisam sebe smatrao bijesnom osobom, niti me je bijes sputavao. Naprotiv, bio sam u zabludi da mi upravo bijes daje energiju za rad, jer sam upravo u vrijeme kada sam osjećao najveći bijes osnovao i prodao dvije kompanije.
Ali, tek u svojim četrdesetim godinama, kada se bijes stišao, postao sam produktivan, počeo da zaista mirno spavam i da stičem prave prijatelje. Moj bijes bio je kao zvrndanje ventilatora – možda ga i ne primjećujete, ali postanete svjesni da vam je smetao kada ga neko isključi i nastupi prijatna i potpuna tišina.
David Stors
Preduzetnik
Jednu divnu ženu u svom životu uzimao sam zdravo za gotovo. Još gore, bio sam sasvim svjestan toga, ali sam dopustio da moj ponos prevlada i nisam pokušao da uradim ništa kako bih je zadržao. Pokušavala je i pokušavala, i na kraju me je ostavila. Sada je srećno udata za drugog čovjeka.
To je najveća greška u mom životu.
I dalje smo prijatelji i povremeno razgovaramo, što me strašno boli, ali radije pristajem i na to nego da je uopšte nemam u životu.
Šta sam naučio? Ne budi kreten. Obrati pažnju na voljenu osobu. Pokaži joj da je cijeniš. Kada napraviš glupost, progutaj ponos i pokaži da ti je žao.
Alison Vajtmajer
Psihološkinja
U svojim tridesetim godinama, napravila sam četiri velike greške.
Prva greška: Mislila sam da za trudnoću uvijek ima vremena. Kada sam bila spremna za dijete, naišla mi je sjajna poslovna prilika. Pošto ne možeš da zatrudniš taman kada si našao novi posao, odložila sam trudnoću. Kada sam riješila da pokušam, nisam mogla da zatrudnim. Nakon mnogo pokušaja, uspjela sam, ali sam pobacila. Godinu dana kasnije, ponovo sam zatrudnjela i napravila drugu veliku grešku koju sebi nikada neću oprostiti.
Druga greška: Mislila sam da, pošto sam cijeli život sportski tip, mogu da provedem čitavu trudnoću naporno vježbajući kako se ne bih ulijenila i pretjerano ugojila. Naporno sam svakodnevno trčala i, kada sam bila u 23. nedjelji trudnoće, pukao mi je vodenjak. Inače je 23. nedjelja prelomna, i kada vodenjak pukne, porođaj mora da se izvede.
Treća greška: Nisam se borila za svoju bebu. Suprug i ja nismo znali šta da radimo, i nisam sigurna da smo pravilno birali savjete okoline i ljekara. Rekli su nam da beba neće preživjeti. Dali su mi morfijum u toku porođaja, pa se ne sjećam ničega. Ne znam tačno ni šta se dogodilo sa djetetom. Osjećam strašnu krivicu i stid, i znam da ću cijeli život to osjećati.
Četvrta greška: Nakon svega toga, udaljila sam se od muža umjesto da mu se približim. Bila sam preplavljena bolom i osjećajem krivice i nisam znala kako da se sa tim nosim. Umjesto da mu se posvetim, iako sam ga voljela i volim ga i dalje, razveli smo se.
Onda sam napunila 40 godina i stvari su krenule malo bolje. I dalje griješim, ali manje i drugačije. Preudala sam se i rodila sa 43 godine, i danas imam srećnu porodicu. Da li je baš moralo sve tako? Možda da, a možda i ne.
Džejms Altučer
Bloger
— Kada sam imao 30 godina, prodao sam svoju prvu firmu kompaniji koja je nedugo potom bankrotirala.
— U periodu između 30. i 31. godine proveo sam cijelih 365 dana opsesivno igrajući poker i zanemarujući porodicu, svoje zdravlje, svoj posao.
— Kada sam imao 34 godine spustio, posvađao sam se preko telefona sa svojim ocem, spustio slušalicu i nikada mu se više nisam javio i odgovorio na njegove pozive. Šest mjeseci kasnije doživio je šlog i umro. Samo nedjelju dana prije toga poslao mi je mejl i pitao me kako sam, a ja nisam odgovorio.
Četrdesete godine bile su još gore. Ali, sada je bolje. Mnogo, mnogo bolje.
Klaudija Azula Altučer
Pisac
Padala sam na mnogo laži.
Ovo su dvije koje me najviše bole i na koje mnogi padaju:
1) Diploma ti je neophodna
Imam diplomu. Fakultet sam završila u ranim tridesetim godinama. Čim sam dobila diplomu, ponosno sam odšetala do šefa i rekla mu „Sad imam fakultetsku diplomu, daj mi povišicu.“ Bukvalno mi se nasmijao u lice.
2) Moraš da imaš nekretninu na svoje ime
Ja ne posjedujem svoju kuću, ona posjeduje mene. Zapravo, banka me posjeduje, a zbog doma i banke sam primorana da radim posao koji mrzim.
Aleksandar Majer
Frilenser
Imao sam divno djetinjstvo, a u odraslom dobu mnogo prijatelja iz djetinjstva. Moja supruga se nije slagala sa većinom njih, pa sam prestao da ih zovem na druženje.
Mislio sam da su mi oni poput braće i da će me razumjeti.
18 godina kasnije, razveden sam i strašno mi nedostaju prijatelji. Pokušavam da se ponovo povežem sa njima, ali previše je vremena prošlo i previše smo se svi promijenili. Nadam se da ćemo vremenom uspjeti da se ponovo povežemo i nastavimo gdje smo stali.
Moj savjet: ne smatrajte prijatelje braćom. Brat i sestra su uvijek tu. Prijatelj može i ne mora da uvijek bude tu.
„Lulula“
(pseudonim)
— Previše novca sam potrošila na cipele umjesto na putovanja.
— Nisam odabrala školovanje iz oblasti informatike ili matematike.
— Nisam išla na časove borilačkih vještina.
— Nisam jednom godišnje fotografisala cijelu porodicu.
Šta sam naučila? Sve to sam počela da radim sada!
Majkl Dorijan Bah
Fotograf
Trenutno se bližim sredini tridesetih godina. Vjerujem da mi je najveća greška pretjerana predanost karijeri, dok sve ostalo zapostavljam, a naročito svoje zdravlje, porodicu i prijatelje.
Kroz svoje dvadesete godine previše sam radio, i tako sam i produžio. Život mi je izgledao ovako: ustani, radi, spavaj, pa ujutro ponovo.
O zdravlju nisam nimalo vodio računa, a o porodici i prijateljima još manje.
Kada se osvrnem na taj period života, ne sjećam se ničega. Nemam ništa vrijedno sjećanja.
Zato sam sada okrenuo drugi list, i idem obrnutim redom. Iako ljudi u tridesetim godinama dostižu vrhunce svojih karijera, ja ću se okrenuti zdravlju i bližnjima kako bih pokušao da izbalansiram svoj život.
Čuvajte zdravlje. To je najveći prioritet. Nemojte da dođete u tridesete godine i, uprkos tome što ste mladi budete stalno iscrpljeni i istrošeni. Uvijek ima vremena za posao, a mladost će odletjeti.
Nemojte samo da radite. Što smo stariji, teže stičemo nove prijatelje. Zato čuvajte one koje imate. Nemojte da dozvolite da vam se život svede na kuću i posao. Od toga nema nikakvih uspomena.
Nađite balans. Cijelu mladost posvetio sam jednom cilju – uspješnoj karijeri i novcu. Zbog toga sam postao ciničan i ogorčen. Nemojte to da dozvolite sebi.
Izvor: dobrarec.rs
